Manuel Aznar Zubigaray

Manuel Aznar y Zubigaray (baskijski: Manuel Aznar Zubigarai, Etxalar, Navara 1894. - Madrid, 1975.) bio je španjolski diplomat tijekom diktature Francisca Franca.

Kao mladić bio je čvrsto podupirao baskijski nacionalizam, surađivao je u radikalnim novinama La Tradición Navarra (Navarska tradicija) i urednik Euzkadi (Baskija) Godine 1914., postavio je svoju kazališnu predstavu El Jardin del Mayorazgo, koja je imala snažan anti-španjolski pečat u svom sadržaju.

Aznar Zubigaray se pridružio Baskijskoj nacionalističkoj stranci 1916., povezujući se s najradikalnijim krilom. Od 1914. radio je kao ratni dopisnik s bojišnice 1.svjetskog rata, čime je stekao poziciju zamjenika urednik u glavnima novinamaEl Sol. Godine 1922., on i njegova obitelj su otišli na Kubu, gdje je Manuel Aznar Zubigaray radio za nekoliko lokalnih novina, vrativši se proglašenjem Druge španjolske republike (1931.).

Tijekom druge republike se počeo okretati konzervativizmu i podržavati desničarske političare. Godine 1936., s početkom Španjolskog građanskog rata, Aznar Zubigaray je otišao u Burgos i ponudio svoje usluge Francovoj vojsci i Falangi. Tijekom rata, bio je važan autor propagande i kroničar vojnih događaja. Između 1940. – 1943. Aznar je napisao svoje najznačajnije radove, Historia de la Guerra militar de España (1936. – 1939.) ("Vojna povijest španjolskog rata") i Historia de la Cruzada ("Povijest križarskog rata").

Između 1964. i 1967. bio je veleposlanik Španjolske pri UN-u. On je također služio tu ulogu u Maroku, Argentini i Dominikanskoj Republici. Uređivao je novine La Vanguardia novina i pomogao pokrenuti novinsku agenciju EFE. On je intervjuiran u dokumentarnom filmu Franco, ese hombre, biografiji španjolskog diktatora.

Oženio je Mariju de las Mercedes Acedo y Villanueva i bio otac Manuela Aznara Aceda i djed José María Aznara.